blue-eyed blond babe

23.10.2005., nedjelja

just another manic sunday

zasto sve glupe izjave tipa- po jutru se dan poznaje, se uvijek pokazu istinitima? I to bas na one dane kad ti jutro, kojeg li iznenadjenja, pocne sugavo? To je ziher jos jedan od onih univerzalnih zakona svemira po kojem me ova nedelja treba ubiti u zdrav razum...no, ako tako pise u zvijezdama, tko sam ja da se tu protivim?



Prvo, moje jutro je pocelo u 2 ujutro kad sam dosla doma. Nisam mogla zaspat, pa sam otisla na net( ovisnost na alarmantnoj razini) i to na stranicu nekog ducana koji namjeravam opustosit u sub kad odem u Graz...dakle, ovim smo utvrdili da nisam normalna.

Ujutro me je tatica moj najdrazi izbacio iz kreveta i to u 9!!! Jel to zdravo? Sigurna sam da negdje pise kako se to ne smije raditi...

Nakon toga sam provela zavidna 2 sata po ducanu i placu sa bakicama kojima je odavno proslo vrijeme da popiju sredstvo za smirenje pa umjesto da negdje blazeno sute, prigovaraju svima i svemu od macije hrane, pticije gripe do Boga i kisnih oblaka. Nije da cu ja bit nista bolja sa 150 i kusur godina al...hej, moraju li maltretirati sve oko sebe? Mislim da ne...


29.05.2005., nedjelja

ah...još jedna subota...

jučer je moja frendica slavila svoj 18. rođendan....i dakako alkohol nas nije zaobišao.
Kupila je litru tequile...na nas par...popile smo još koktele i više ne znam što...bilo je ludo uglavnom....
Ne sječam se sveg....al znam da me glava ubija....onako pošteno....što me dovodi do slijedečeg zaključka- alkohol nije za mene....

Krenimo od početka....prvo sam s Anjom i Petrom ( birthday girl) otišla popodne na Jarun na vožnju biciklom,eh, bilo nam je super...Anja kao poznato oličenje spretnosti je uspjela skrenut u grmlje jer je mahala tipovima...joj, da su bar bili zgodni....
no, enivej, nakon lomljenja od smijeha otišle smo doma obuč se i spremit za van. Tad me uhvatila šizika jer nisam znala što da obučem.... Htjela sam obuč minicu ALI spretnost Anje je prešla na mene i poderala sam dva para čarapa koje su išle na tu kombinaciju...fak dakle, pa sam uskočila u drugu kombinaciju koja je isto izgledala super. Ma sve smo izgledale mrak!! I dečki su lomili vratove za nama :)

Elem, Petra je kupila tequilu koju smo nakon koktela strusile...cijelu litru...može bit da mi je zato malo mutno ali sječam se večine...tj. znam da mi je bilo ludo.
Negdje oko pol 1 Anji nije bilo dobro, pa smo ju otpratile na sigurno, a mi smo nastavile s ludiranjem do pola 5 kad smo napikale put do mene doma.
Znam da smo oko pol 3 došle u Saloon i da sam srela jednu frendicu, malo plesala, pazila na jednu curu kojoj je bilo loše i .... mislim da je to to :).

Povratak doma je bio ludnica jer je tad meni bilo loše, pa sam ušutila a Petra i Anja 2 nisu znale što mi je. No, highlight povratka doma je bio da busevi voze umjesto tramvaja po noći i ja sam nekako uspjela pogodit na šta trebamo ić...

Lupila sam se u stup tako da imam šljivu na nozi, a moja reakcija je bila da sam rekla....stupu dakle, da ON TU NIJE BIO!!!! Naravno, cure su umrle od smijeha kad su shvatile da se obračam stupu u pola 5...
Sve u svemu bilo je super i kad smo konačno odlučile ić spavat- Anja 2 je pogledala kroz prozor i rekla- ajme kak je lijepo....jutro???!!!! da bilo je pola 6 skoro, a ja sam se probudila u 7 a u 8 sam Anju pratila do stanice jer joj nije bilo dobro...
Malo sam strgana reklo bi se.....

Sječam se da sam dečka zvala u 1 da mu kažem da ga volim, a njegov zbunjen glas mi je odao da to nije očekivao....al eto, bio je happy....tj. barem mislim....
eto....bilo nam je luudo

25.05.2005., srijeda

dvoboj...

ajmo iskreno- glavni aduti nas lijepšeg spola- sise i guzica, ali što je bolje? Veča guza ili savršene sise...ili oboje?
Image Hosted by ImageShack.us
8 razloga zašto je bolje imat veću guzu:
1. ne žulja te dok sjediš
2. u discu imaš čime mahati i svima ispadnu jezici
3. pjesma- Bootylicious je napisana BAŠ za tebe i ti si ponosna na sebe
4. 90-60-90 je najpoželjnija formula još od dana Marilin Monroe
5. J.Lo, Beyonce, Salma Hayek( like the most beautiful woman ever), Marilin Monroe su samo neke od žena s kojima se možeš usporedit
6. BOLJE DA SE LJULJA NEGO DA ŽULJA
7. žena bez guze je kao selo bez crkve :)
8. dečko te ima za što primiti

8 razloga zašto je bolje imati veče sise:
1. dekolte, dekolte i dekolte!!!! Hvala Bogu na majcama koje imaju izrez!!!!!!
2. isto kao i velika guza i širi bokovi, znak su ženstvenosti
3. dečki ih vole
4. ravne cure vam zavide
5. dobivate razne smiješne, više ili manje, upade
6. rođeni ste s nečim za što mnoge žene moraju izdvajat veeelike svote novaca, a vaše su prirodno prekrasne
7. imate čime tresti dok plešete
8. savršeno izgledaju u bikiniju....

eto...pa vi mislite...ali kao kod da izgledali, bitno je da ste sebi lijepi
a dečki? Što vi kažete? Ja sam pitala jednog, a on je odgovorio sise...

22.05.2005., nedjelja

.....

Bila sam tako ja na kavici s ....my diary... i došla do par zaljučaka koji....ne znam kome idu u prilog....
sada smo u dobi kada nam ne treba obaveza...barem ne u ljubavnom smislu....dečki, on the other hand, nisu spremni na vezu ( a pod ovim smatram sve duže od mjesec-dva) nikad jer njima je to tlaka i mučenje....mi ih gušimo jer tražimo previše....
Image Hosted by ImageShack.us
hm....ok....ali mislim si ja...zar mi nemamo pravo na to "previše"?? Zašto oni izgube zanimanje za nas nakon nekoliko mjeeci? Što? Postanemo potrošni materjal? Pa zar je TO ono čemu smo jednake??? Hm.... I wonder....
ona mi je spomenula nešto o čem sam danas u vlaku na povratku s izleta razgovarala s frendicama- prilagođavanju nekoga sebi... ima li to smisla? Je li to možda neka vrsta kompromisa? Ili pak samo način moći nad njime/njom? Što je potrebno da bi veza uspjela'??? Čini mi se da sam i sama izgubila pojam o tome....možda voljeti ne znači samo voljeti...možda je tu neko drugo značenje....ne znam... a poštovanje?

Recimo, čula sam za priču kad su se cura i dečko nakon poprilično duge veze posvađali oko sitnice( jer to je jedino oko čeg se ljudi i svađaju- gluposti, kaže Boris) i sad cijela ta priča je završila tako da je on njoj rekao da ga ona ni malo ne poštuje i ne voli jer da je tako pustila bi ga na miru jer je on jadan umoran od praktički ničeg, no, to nije poanta. Ona je odšutila, pregrizla i otišla. Povrijedile su ga njegove riječi jer ga ona voli i poštuje i cijeni...u njemu vidi savršenstvo, al on je tu uveo neko duplo mjerilo- ja sam umoran pa me ostavi na miru, ALI ti izvoli plesat kako ja sviram i kad kažem skoči- ti skoči.

U tome sam prepoznala nešto od čeg mi kosa skočila- muškarci općenito vole dominirati...vole da im mi "darujemo" ljubav, ali ne daju ništa natrag...ako i daju to je na slamčicu...oni nisu nikad u krivu.Naprotiv, oni su savršeno u pravu...i kad mi prigovoriš nadure se...zašto? Jer su oni muško a ti si žensko. Oni mogu sve a ti ništa.
Ja se više oglušim na glupe izjave opravdanja, jer da nije tako završila bih u Vrapču...ne samo od svog dečka....nego od muškog roda općenito.

Oni su maheri za pogodit baš pravu točku i tu udarit...tamo gdje najviše boli....njima nije potrebno da nas vide svaki dan, nama je. Jer mi im želimo pričat o našem, možda običnom, ali NAŠEM danu. Naučit se povjeravat...ali njima je to sve...teret...ljubav kao takva.

Često čujem kad dečko curi kaže- Al VJERUJ MI..... mislim, hej- A ZAŠTO BI TI ONA TO TOČNO TREBALA VJEROVAT????? Čime si TI zaslužio njeno povjerenje i ljubav??? Oni o tom ne razmišljaju, jer to su gluposti....eh, kako se varaju....Dam se kladit da dečki ni pola stvari ne znaju o svojim curama, jer eto, to nije njihov posao

18.05.2005., srijeda

ono nešto ....

Skoro će ljeto što znači da svi više manje se spremanju za ulazak u badić...značilo to psihičko pripremanje ili dijeta, rijetki su oni koji eto dočekati ljeto bez imalo grča u želucu...
Image Hosted by ImageShack.usI baš sam se pitala - što je ljudima sexy...ne mislim na polugole dame/ gospodu, nego što je to na suprotnom spolu što totalno raspali moždane vijuge...ne govorim o fetišima nego baš o onom što je nekome wow-savršeno-privlačno i neodoljivo.

Meni su sexy košulje i dečki u njima..fakat ne znam zašto ali tako je. Ima mi nešto u tome....i u odjelima ali to je druga priča. Moja frendica voli dobre ruke u majcama bez rukava. Meni je to lijepo vidjet, ali nema mi to onaj faktor s ....

Šetala sam gradom i primjetila sam sve više modno osvještenih dečkiju...pohvalno, ali kad dečko navuče usssssske hlače, ma da ne znam kako dobru guzu ima, meni je to strašno....

Općenito gledano, dečki lakše postaju sexy jer ne posvečuju toliko pažnje glupostima kao mi...mislim da zbog toga se bolje osječaju i samim time su zadovoljniji i samouvjereni. A samouvjereno je jednako seksipilu....rijetke su cure koje znaju nosit ( ponosno i samouvjereno) i največu vreću za smeče a da pri tome zrače seksipilom...Večinu nas nosi odječa a meni to nije ni malo sexy jer čak ni ono vražije nešto ne mora osigurati da čemo mi bit ili izgledat sexy...važno je kako se osječamo...

Dečki se pale na kožu...golu pomogučnosti...dakle eto zašto tolika zaluđenost minicama i dekolteima. Ali mudri znaju- otkriti taman, a ostalo prepustiti mašti. Koliko je to istina, uvjerite se sami.

Muški spol ne voli kad ih se ganja i proganja....ima nešto u izluđivanju njih ignoriranjem. Na nekoj primitivnoj liniji, oni sve smatraju izazovom, pa što je izazov veči tim bolje. Katkad poželim imati kristalnu kuglu da zavirim u nju i pročitam što se mota po glavi toj tako kompliciranoj i muškoj k tome.
Ali kad se okrenem po gradu, a ono male curice u trakama umjesto suknja i maramica umjesto majca, a nije im ni 13....i onda se zapitam kako to nekome može biti lijepo?

no...što je vama sexy?

16.05.2005., ponedjeljak

ja sam u komi.... ide drugi put

Image Hosted by ImageShack.us
nakon što sam napisala prošli post duboko sam udahnula i rekla-ok, sad je to to. Odluka je pala, dalje je lako. No, KRIVO!!! Dalje je teže...u roku od pola sata sam se morala doslovno zaustavit i lupit po prstima kako mu ne bi poslala poruku.
No, do pol 12 su mi živci popucali i poslala sam mu poruku za laku noć i nakon tog do 2 ujutro pizdila sama na sebe. U pratnji vlastitih suza nisam mogla vjerovat što- kako- zbog čega i zašto baš ja....da ne bi mislili da karikiram-medo kojeg sam dobila od njega je bio toliko natopljen suzama da je bio doslovno opran!!!

Maknula sam sve što bi me moglo pokolebat u mom naumu....vjerujte mi teško je....Ah...ne radim ovo da bi mu napakostila nego da ja vidim u čemu je stvar, jer ako se ja ponašam kao da me ništa ne smeta, koja korist?? Rađe ću raditi točno ono što što mi pegla živce u nadi da će moj dragi shvatiti što je pisac htio reći kad ga vidim i porazgovaram s njim o ovom....po sto-milijontni put....ovaj put će garantirano shvatiti....


Moja Petra je svog dečka ostavila da bi ga....trgnula i ponovo su skupa....ona je dobila što je htjela-> njegovu pažnju. No.....čini se i više od tog-sad ju ne pušta na miru...ma koliko god tvrdila da joj smeta( je, moš si mislit) toliko uživa jer sad ima em njegovu pažnju, em na neki način i moć nad njim.... Ja se to ne bih usudila napravit, jer ne samo što je to rizik nego sam ja odlučila da onog trena kad kažem GOTOVO JE- tako bude zauvijek,jer ako je došlo do tog da me mora izgubit kako bi shvatio što je imao, onda mu ni netrebam! Ovo sam odlučila još prije godinu dana-vozila sam se u devetki s mojom Anjom kad mi je rekla što je bilo s njom i Ivanom i na kraju je rekla- ja na to ( da jednom budu zajedno opet) nisam pristala jer ja nisam ničija lutka!

Znam koliko riskiram....znam....može se dogoditi da on misli da sam se ja ohladila i naša se veza može zamrznut i mi zaista možemo prekinut....vjerujte mi ja to JAKO dobro znam....ali ovo je rizik koji moram prihvatiti....

U jutro sam mislila da ću poludit jer mu uvijek pošaljem slatku porukicu kad se probudim...kao ono- prva osoba na koju pomislim kad otvorim oči...ali danas ne...bila sam na iglama sve do pol 1 kad mi je poslao poruku. Makar je bila toliko slatka da sam ja od sreće( prvo kad sam vidjela da je od njega, a nakon tog kad sam ju pročitala) počela se usred zadaćnice iz talijanskog veselit i skakat na stolici. Ali niš od tog nisam njemu rekla, sam sam nastavila mirno....

alarmantno stanje je bilo kad sam na tipu u tramvaju prepoznala Borisovu majcu-osim što je njegova svijetlija i ima duge rukave. Anja me pogledala kroz svoje sunčane naočale i rekla- daj ga nazovi!!!!! Vidim da ti fali....uf, kako je pogodila, ali NEEEEEEEĆUUUUUUU ....joj....

teško je....

pjesma koja me rasplakala: Robbie Williams- she's the one
I was her she was me
We were one we were free
And if there's somebody calling me on
She's the one

We were young we were wrong
We were fine all along
If there's somebody calling me on
She's the one

When you get to where you wanna go
And you know the things you wanna know
You're smiling
When you said what you wanna say
And you know the way you wanna play, yeah
You'll be so high you'll be flying

Though the sea will be strong
I know we'll carry on
'Cos if there's somebody calling me on
She's the one
If there's somebody calling me on
She's the one

15.05.2005., nedjelja

ja sam u komi....

danas sam u depra stanju....tj. ovo popodne.....
Vidite, shvatila sam neke stvari....svog dečka volim( ovo nisam shvatila) ali naši pogledi na našu vezu očito nisu isti....
Prošetala sam se sama gradom kojih sat i pol i razmišljala....zaključila sam slijedeće;
Image Hosted by ImageShack.us
ako mu kažem da mi ne dokazuje da mu je stalo, jedan od njegovih odgovora je u stilu- pa šta hoćeš? vidiš me skoro svaki dan....- hm .... razlog zašto ga vidim često je jer sam ja ta koja mu pošalje poruku da se vidimo poslije škole, makar to značilo da odem spavat u 2 jer moram završit ono što sam trebala za vrijeme dok sam bila s njim. Da se razumijemo, nije mi problem jer kad nekog volim 1000% onda mi nije teško ni popet se na Himalaju svaki dan da ga vidim. No, ono što me smeta je da on tako ne misli....ili ako misli, tako se ne ponaša.... zato sam odlučila samu sebe lupit po prstima kad mu poželim poslat npr u pon poruku da se nađemo.

Kod njega je sve- dođi ako to TI želiš ali one lijepe rečenice tipa; JA bih te htio vidjeti pa zato ako ti se da dođi....eh, te rečenice su nestale nakon mjesec-dva i iz nekog blesavog razloga ja sam to prihvatila kao normalno.

zato što me sluša dok pričam ja bih trebala biti zahvalna do neba???? Oprostite, ali zar to nije najobičniji bonton???!!!!Očito nije....

Fale mi slatke porukice, blesavi pogledići itd...sve ono što meni znači sve, a njemu ništa....ili skoro ništa. On je tipično muško u tom pogledu, da očekuje da ja ZNAM da je njenu stalo, da ja ZNAM da on mene voli i da ja ZNAM da on mene želi vidjeti....naravno, ja sve trebam ZNATI bez da on mrdne prstom, jer , hej, on se potrudio dovoljno da budemo skupa i sada ja trebam biti do groba zahvalna??????????? Zar ja trebam ZNATI da mi je on podrška ako on to ne pokazuje ili čak i ako želi pokazat, sve drži u svojoj glavi jer je premuško da osječa????Ne znam....katkad se pitam što je meni?? a katkad što mi je bilo????
Naravno da je ovo sve sam obrambeni mehanizam i da trenutno lijem suze koliko me cijela ova spoznaja boli- bila sam u vezi s tipom kojem nije bilo stalo, pa zar sam opet bila dovoljno glupa da pola godine potrošim na nekog kome također nije ...stalo??? O, kako se nadam da nije tako jer....ah, ne znam....
katkad mi se čini da je jedina poruka koju mi šalje- dušo, mi smo premladi da se zaljubimo....ovo je sve zajebancija....u ovom je največi problem kod mene-
kad se zaljubim, onda je to nepovratno i sve što radim, radim zbog toga a onda kad dođe vrijeme da volim, još me neko vrijeme drži zaljubljenost, al onda tresnem o pod stvarnosti i shvatim u kojoj sam zabludi bila. Želim nekog kome će biti stalo i neće mu biti bed to pokazati ....nekog tko će mene voljeti zbog mene, jednako kako ja tu osobu volim zbog njega, ali nikad nisam posumnjala u svoj dio ove rečenice, ali katkad sumnjam u njegov.... više ne znam koliko je njemu stalo ili koliko ga zapravo boli briga.


Zato sam odlučila slijedeće- od sad se ponašam kao on- hladno i udaljeno, neodgovorno....pa da vidim kolikoće proć da se on sjeti MENE, a ne ja njega....jedino je stvar u tome što ja nemam namjeru čekat zauvijek...ali ako me stvarno voli, shvatit će, a ako ne....ah....ma koliko me to boljelo i ma koliko ga ja ( uzaludno) voljela, bolje da nismo skupa....Image Hosted by ImageShack.us
U biti sve je na njemu...a na meni da izdržim u svojim odlukama....
I dok mi suze cure niz lice, znam da je ovo ono što moram napravit...ovo stvarno ZNAM

"kad znam da je ljubav zemlja čudna, zemlja varljiva.....
ponekad vlada tuga, ponekad pojavi se kao duga...
i zašto onda ja plačem zbog tebe? I krijem oči da, da me nevide?? "


"ako ikog volim onda si to ti! Pa zašto ti to ne vidiš??? Što još da ti kažem da shvatiš....ili kasno je za sve....za tebe i mene? Ako te gubim...reci nešto jer ne želim znati da ćeš samo stajati i pustiti da sve potone..."

11.05.2005., srijeda

nesposobnost na djelu

Philips guy: Hallo?

Ja: Jutro, er...u ponedeljak sam dobila Philipsov Hdd mp3 player..i on danas ne radi...

Philips guy: Hdd micro jukebox? ( tip je srednjih godina i vidno zbunjen mojim pitanjima...)

Ja:da...vidite, još je jučer normalno radio, no onda je jednostavno se ugasio, mislila sam da je baterija al nije jer sam ga cijelu noć držala na punjenju i još uvijek se neće upaliti...pokušala sam ga nekoliko puta resetirat al ništa..gdje da ga odnesem popraviti? (ljubaznim tonom)

Philips guy: sigurno je nešto s diskom ( eureka!!!)

ja: da, to sam i sama zaključila. Gdje da da odnesem popraviti?( moram ponovit ponovo jer tip očito ne kuži) Dakle...gdje je vaš servis?

Philips guy:hm....to se da popraviti...

ja: drago mi je, a KOME DA TO ODNESEM???? ( histerija me hvata)

Philips guy:Vi ste to kupili nedavno?

ja: da, u ponedeljak u jutro mi ga je tata kupio....

Philips guy: To je Hdd?

ja: DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!

Philips guy:a joj....

Ja: Molim? Pa rekli ste da se može popraviti!!!

Philips guy: Hm....moglo bi se, ali vidite to je novi model...izašao je prije nekoliko mjeseci...a kod nas je došao tek prije nekoliko dana....

ja: a rezervni djelovi?

Philips guy: pa doći će....

Ja: Kad? ( nada da se vratim u život)

Philips guy:za dvije, tri godine...

ja: Molim???? A što bih ja do tad???? Gledala u njega???? Teoretski vi ga nemožete popravit slijedeće 3 godine??? a ZAMJENIT????

Philips guy: To mogu. Imate garanciju? Račun? Ako da to odnesite u dučan gdje ste ga kupili i zamjenite ga...

ja: ali kupljen je u Njemačkoj....u Muenchenu...

Philips guy: Pa odnesite to tamo ali u roku od tjedan dana u protivnom morate ga kupit ponovo...

Ja: Šalite se? Pa znate li koliko on košta?? Znate li vi gdje je Muenchen???? Ako ga ne zamjenim u roku od tjedan dana mogu bacit 300 eura kroz prozor?? Pa kupljen je u Philipsovom dućanu zašto ga nemogu kod vas zamjenit?? Pa nisam ga kupila kod nekog lijevog preprodavača??

Philips guy: žao mi je, ali pošiljka je još na lageru a ne kod nas...strapite se kojih tjedan dana...

ja:da kupim novi?

Philips guy:da! vidite, ono što je novo kao Hdd kod nas dođe kasnije....žao mi je..

ja: hvala na pomoći....ovo sam i sama znala....


nakon ovog mi se niz lice spustio potok suza....nazvala sam tatu i spakirala svoj mp3 da ga DHL-om pošaljem teti u Muenchen pa da mi ga u nedelju donese...novog....koji svira....Mislim kakve to budale rade u dučanima????? Joj.....

09.05.2005., ponedjeljak

Hvala vam svima na komentarima....puno ste pomogli...ali stanje je i dalje isto...
Image Hosted by ImageShack.us
No, odlučila sam pronači razlog mom strahu..kao što sam naučila od dragog- dođi do srži problema. No, bit ću iskrena...razlog zašto sam odlučila shvatit zašto i učinit sve da to popravim je rečenica mog bivšeg; naime, kad je saznao da imam novog dečka nakon svih scena koje mi je prouzročio i ujedno skratio život za dobrih 10 godina, izjavio je slijedeće; "Dajem vam mjesec, dva nakon toga će on shvatiti da ti nisi u stanju voljeti nego da si kao lutka koju se može samo imati i ništa više...samo stojiš kao ukras. " Koliki je gad nemoram vam pričat, ali htjela ili ne htjela misao da ja zaista ne znam kako voljeti mi je prošla glavom...nekoliko puta danas.

Znam da je Boris drugačiji..bolji ali kad mu i kažem da me je strah, njegov jedini argument je da mu vjerujem jer me on neće povrijediti...ma kako god te riječi lijepo zvučale, ja samu sebe nemogu natjerat da povjerujem u njih....tj. da bezuvjetno vjerujem u njih...sada znam da me ne bi povrijedio...namjerno barem. Ali ja želim znati što on misli....osječa a da se to ne svodi na isključivo -volim te...nešto valjda stoji iza toga?

Znam da ovo zvuči zbunjujuće, jer tako se ja i osječam....ali ne želim bit ona koja će ispustiti nešto tako prekrasno kao ono što imam s svojim dečkom jer me strah...ne želim....isto tako se ne želim zaletit glavom bez obzira i ostat slomljena srca kad magija nestane....ali bojim se da kad mu kažem da me strah i sve što osječam da će on to protumačiti kao da ga ne volim ali to nije istina...to nisam nikad ni pomislila niti imam namjeru....samo ne znam da li to on shvača....

"words are like weapons, they woun sometimes.."

ah...moj mozak...

08.05.2005., nedjelja

danas nije moj dan...valjda ni jučer ni je bio, no to je posebna priča. Enivej, danas mi se očajnički ide van...onak na kavu, al svi moraju učit, il im se neda van il pitaj boga što sve ne, al nikom se ne da po ovom vremenu ić van...hm...I'm special aperently.
Image Hosted by ImageShack.us
Mušićava sam pa je i bolje da nisam s vani .... danas sam razmišljala kako bi mi bilo da sam single...ne, ne šalim se...jednostavno mi je palo na pamet što bi bilo kad bi mi prekinuli i kak bi ja to podnjela, odnosno ne bi podnjela jer bi to bio popriličan udarac na moje ionako tanke nerve.
Zadnji put kad sam se ovo zapitala, za manje od mjesec dana sam prekinula dvo i pol godišnju tzv. vezu. Ali ovaj put je drugačije jer sam sretna...tj. barem mislim da sam sretna, ma ne...znam da sam sretna.

Malo sam zbunjena svime...pa blebečem...gluposti...ovak bez razloga...javlja mi onaj stari strah da ću OPET ostat slomljena srca i razočarana... pa želim pobječ glavom bez obzira prije neg se to dogodi...znam da je ovo najgluplji razlog za bit ukomiran koji je svijet ikad čuo, al tako je stanje u mojoj glavi.


Ideja o ovom se javila sinoć na povratku kući.... toliko sam se u svojoj plavoj glavi uživjela u mogućnost ovog da sam počela plakat...ne pustit suzu,dvje...ne, nego sam isplakala čitav Nil...zašto? Uplašila sam se sama sebe i svojih osječaja...nikad prije nisam rekla da me iskreno strah jer mi nikad prije nije bilo stalo. Sada je i sada....ah, ne znam....želim neko osiguranje da neću ostat povrijeđena jer čisto-možeš mi vjerovat mi je, quite frankly, nije dovoljno...
riječi nisu dokaz....djela jesu....a ja još uvijek čekam na njih...možda su i postojala al ja sam ih previdjela držeći glavu u oblacima, a sada kad sam se spustila na Zemlju vidim da...ništa ne znam...jednostavno nije jednostavno .... voljeti sada ima neku "težinu" koju ne znam da li sam spremna prihvatiti....najviše od svega da li je on.
Bojim se uopće nanovo otvarat ovu temu jer se bojim da bih ga povrijedila, jer koliko god da se pravi jak, znam da nije...znam da nitko nije...možda je u tome i stvar...bojim se onog ružnog što možda dolazi...

<< Arhiva >>